Uskoro se ocekuje ponvno otvorenje ovog bloga. ZNaci aktivno pisanje novi recenzija i sl. dugo vremena nisam bio aktivan zbog skole, putovanja itd. nadam se da ce te u buducnosti pratiti ovaj blog :)

Dick Tracy je jedan smijesan film. Sad ce neko reci super, ali problem je u tome sto ne mislim smijesan kao “duhovit” ili “jako zabavan”, nego kao “buhahaha, vidi budala sta su snimili”. Radjen je po stripu i glavni junak je Dick (jebote koje ime, jadan on) Tracy (Warren Beatty, san svih zena koje su dovoljno stare da ga sjecaju iz doba dok je jos bio mlad), superkul policajac (prica sa policijskom stanicom preko nekog uredjaja na rucnom satu, sminkerski je obucen, i tako to), tamo negdje 30-ih ili 40-ih, strah i trepet svakog mafijasa. Ali, onog najveceg nikako ne moze da sredi. Taj se zove Big Boy Caprice i glumi ga Al Pacino (za ovu ulogu nominovan za Oscara, vjerovali ili ne). Tu je jos i, skroz neocekivano, femme fatale po imenu Breathless Mahoney (Madonna). U sporednim ulogama imamo i Mandyja (jebote koje ime (ponovo), za ove sto ne kontaju Mandy je musko) Patinkina (Chicago Hope i legendarna Dead Like Me), Jamesa Caana i Dustina Hoffmana. Ovako napisano izgleda kao “vau, ovo ce biti filmcina”. To sam i ja mislio prije gledanja. Prvo pozitivne strane. Jedna je boje koje su vrlo stripovske. Svi znaju kako izgleda veselo ofarban strip i tako izgleda film. Sve zgrade, odijela, auti, pozadine su u cudnim, vedrim nijansama, a nekad su cak udaljene zgrade (i jos dosta toga), kao i nebo nacrtani sto dalje filmu skroz stripovski izgled i to mi se jako svidja. Ovakvom feeling pridonose i maske koje nosi dosta glumaca, tako da imaju ogromne noseve, glave i sl., bas kao u stripu. Tako je film, bar meni, vizuelno savrsen. Problem je u tome sto je ovo ocito trebala biti neka komedija/parodija, ali, na zalost, jednostavno nije dovoljno smijesan i zabavan. Ima mozda samo 1-2 zaista smijesne scene i par stvari koje su ispale slucajno smijesne. Tu i tamo se jos provuce neka genijalna sitnica, ali su one jedva primjetne. Rekao bih da je najveci krivac Warren Beatty, buduci da je on ovo i rezirao. Ovo je jednostavno trebalo ispasti kao neki od urnebesno zabavnih filmova iz 80-ih (npr. Big Trouble in Little China) i samo je trebala samo mala dorada scenarija i neki reziser koji zna kako se radi ovaj zanr. Na pamet mi pada Robert Zemeckis, koji je otprilike u isto vrijeme snimio legendarni Who Framed Roger Rabbit. Mogli smo imati klasik. Velika steta.

Boris Ivkovic je neki lik iz Sinja koji obozava Brucea Leea. Tako on trenira borilacke vjestine i vec skoro 15-ak godina snima amaterske filmice gdje mlati razne tipove. Sa ovim filmom je postao poznat, i to pravo poznat, ne samo u krugu ljubitelja trasha, sto je nesto nevjerovatno, bar meni. Frajer se vrtio po TV-u skoro pa nonstop. Ovdje je on lik koji dolazi iz Sinja u Zagreb da bi naucio jogu, jer mu to treba da bude jos bolji borac. Tu se zaljubi u instruktoricu (neopisiva scena muntanja, gdje lik samo daje neke signale obrvama), a onda se sukobi sa bandom. A na kraju mora da osveti smrt svoje ljubavi, koja pogine u slowmotionu, a onda se pojavi andjeo (u bijeloj haljini sa zutom, superjeftinom perikom), popne se na kauc i pocne pjevati onu Time To Say Goodbye od Andree Boccellija i Sare Brightman. Pjesmu navodim zato jer ko je zna, moze donekle zamisliti na sta ta scena lici. Dijalog je posebna prica. Npr. Bore isprica, haj nazovimo to vicem, i onda svoju ljubav pita zna li ona koju salu, na sta ona odgovara da ne zna, jer u zadnje vrijeme uglavnom proucava tekstove od Konfucija (wtf??!!). A Boreovo pricanje je posebna prica. Imam dojam da je lik malo tupav i da je zato tako los dok prica (jer je isto tako zvucao i dok je davao interview na TV-u), a neke recenice ponavlja po par puta, samo je razlicit redoslijed rijeci. Film je snimljen za samo par stotina kuna (a izasao je cak i na dvd-u), i izgleda kao amaterski snimak nekog vjencanja ili neke pijanke. Kao da se gleda ona emisija najsmijesniji kucni video. Uglavnom, ovdje bih mogao opisivati do prekosutra sve gluposti (vodja bande za carobnim stapom i svoje dvije koke koje se zovu Sodoma i Gomora, njegova desna ruka koja se vrati iz mrtvih da bi zavladali svijetom, scenografija njihovog staba koja je sastoji iz dva poderana kauca u napustenoj, razvaljenoj rupi) od kojih se najvise istucu tucnjave koje izgledaju poput onih djecjih nakon gledanja obracuna Brucea Leea i Chucka Norrisa iz Na zmajevom putu, ali onda bih pisao do sutra. Zato cu samo reci da je ovo urnebesan predstavnik trasha i ne mogu se sjetiti kad sam se zadnji put ovako ismijao. Film traje samo 57 minuta, ali zato urnebesnih 57 minuta. Prosto ne mogu da vjerujem da se nesto ovako snima. Morat cu naci i ostala Boretova djela. Nadam se da su bar upola dobra kao ovaj.

Ovo antologijsko ostvarenje sedme umjetnosti je inace drugi od cetiri filma u serijalu od paradajzima ubicama. Imamo dvije paralelne radnje, od kojih jedna prati ludog naucnika koji pokusava stvoriti nekakvu vojsku super-paradajza (nakon sto su paradajzi izgubili rat protiv covjecanstva u prvom dijelu), a druga je neka vrsta zabranjene ljubavi izmedju paradajzice ( zenskog paradajza ) i covjeka. Nakon sto ludi naucnik otme paradajzicu nasa dva junaka je odlucuju spasiti. Iako ne u rangu Batmana, i ovo je fantastican film za zabavu prepun besmislenih i bizarnih scena poput one u kojoj se paradajz baci na bombu da bi spasio raju, a onda svi komentarisu da je to najhrabrija stvar koju je povrce ikad napravilo; ili kukanje glavnog lika da je ljubav njegovog zivota povrce. Inace moramo spomenuti i Georga Clooneya u svom najboljem nastupu, naime on glumi jarana glavnog lika ( sa ocajnom frizurom, ipak su to 80-te ). I jos da dodam da je reziser John De Bello ( kako ludo ime ) snimio samo 6 filmova, od toga su 4 o paradajzima ubicama.